AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    THU, 04 JUL 1996 21:00:10 GMT

    LOGICNA ZRTVA DAME

    AIM, Skopje, 04.07.1996

    Kad je ngdje zimus vec bivsa direktorica Makedonske radio- televizije Melpomeni Korneti, pod pomalo neobicnim okolnostima, detronirala svog prvog sardnika, direktora Televizije Sasu Ordanovskog, nije bilo javne licnosti u Makedoniji, a da i malo drzi do sebe, sto nije bila svesna da je prva tv dama zapjevala labudovu pjesmu. Tad se cijenilo da je pitanje dana kad ce i sama isprazniti ladice i pravo je cudo kako se zadrzala bezmalo pa pola godine. Poslednjih dana juna, Kornetijeva je vrh mocne informativne piramide ipak prepustila uglednom tv-komentatoru Slobodanu Trajkovskom, gledaj cudo, covjeku koji je stradao od njene metle jos u vrijeme dok je nadolazila.

    Hokeska izmjena u rukovodstvima drzavnih elektronskih medija na ovim prostorima nikako nisu rijetkost, ali je makedonski slucaj po svemu specifican. Kornetijeva je, blagodareci cinjenici da je clan najuzeg rukovodstva Liberalne partije, sto je inace pokusavala po svaku cijenu sakriti, svojevremeno instalirala na opste iznenadjenje, cak i blagu konsternaciju, zuranlistickih profesionalaca, buduci je njeno iskustvo bilo prilicito daleko od prve linije novinarskog angazmana. Partijske reference su se u njenom lucaju, kao uostalom, bezbroj puta do sada, pokazale bitnije od profesionalnih i stvar je apsolutno funkcionisala, sve dok je postojala medjupartijska idila u aktuelnoj makedonskoj vlasti.

    Liberalna partija je, naime, zajedno sa Socijaldemokratskim savezom, doduse sa upola manje glasova, osvojila vlast na posljednim parlamentarnim izborima. Zajednicki ideoloski pedigre, medjutim nije bio dovoljan zalog za cvrscu i dugotrajniju vezu, buduci su u ovom savezu lijeve provijencije od samog pocetka bila uoclive uoclive neke strateske pukotine, ali i personalne surevnjivosti ambicioznih lidera, liberala Stojana Andova i socijaldemokrate Branka Crvenkovskog. Licne su ambicije postale izrazito naglasene dok se, vjerovatno u obje partije istim intenzitetom, spekulisalo ko bi mogao uskociti u kabinet sefa drzave Kire Gligorova, pogodjenog jesenasnjim atentatom. Na kraju, koalicija se raspukla i liberali su, kao slabiji partneri u saveznistvu, promijenili stranu u parlamentarnim klupama.

    Razvoj dogadjaja je jednostavno delegitimirao direktoricu radio-televizije, buduci je i budali postalo jasno da se tako znacajna politicka osmatracnica, u prostoru apsolutno pokrivenom partiskim kadrovima, ne smije ostaviti pod neposrednom kontrolom opozicionih protivnika. Melpomeni Korneti je, zapravo, pustena niz vodu jos prije mjesec dana kad u parlamentu nije prosao godisnji izvestaj o radu MRTV. Potpuno mimo obicaja, dokument koji se u pravilu rutinski usvaja, istjerao je za parlamentarnu govornicu ni manje ni vise nego premijera koji je apstinirao i na mnogo znacajnijim temama. Ali, premijer Branko Crvenkovski je istovremeno i lider vladajuce partije, pa nije smio nista prepustiti slucaju, tim prije sto se, bog zna kako, sporni izvestaj "provukao" kroz sito jedne od parlamentarnih komisija, mada i nju kontrolise SDSM. Poslije se na izvestaj srucila prava lavina kritike i Kornetijevoj je sudbini bila definitivno zapecacena, mada su, ruku na srce, argumenti bili prilicito neuvjerlivi, posto su prave slabosti, prije svega televizijskog programa, ostale nezabiljezene. Poslanici su se vise bavili neuhvatljivim i nerazgovijetnim floskulama tipa "lose stanje", "nezadovolstvo gledalaca", "slabo prikupljanje pretplate", nego cinjenicom da se radi o jednom apsolutno tromom mehanizmu koji samozadovoljno reciklira svoj bivsi i sadasnji monopol, ne obazirujuci se na cinjenicu da je napravljen jedan ogromni pomak u vremenu. Ili je nekome stalo da tako ostane. Drzavna televizija do nogu potucena od nekih privatnih, upravo na informativnom planu, gde po prirodi stvari uz postojecu infrastrukturu i drzavnu finansijsku podrsku ne bi smjela imati premca. Isto tako, tesko je povjerovati da nekadasnje shvatanje raspodjele programskog prostora moze odgovoriti na izazove koje postavljaju kakvi takvi demokratski procesi, racunajuci i otvorene, a reklo bi se i opravdane, zatjeve nacionalnosti, posebno one najvece - albanske, za vlastitom participacijom u programu.

    Pokusaj politicke odbrane Melpomeni Korneti, od strane njenih supartijaca, na najboli je nacin posvjedocio o matrici po kojoj se ovdje politicki razmislja. Vladajuca partija je, prema ocekivanjima, napadana kako pokusava da zadrzi monopol u sredstvima informisanja, kako instalira svoje ljude u drzavne institucije i to, zamislite, sve pred prestojece lokalne, a kasnije i parlamentarne izbore. Principijelno gledano, stvari i stoje tako. Ali, bilo bi potpuno smijesno u ovakvom okruzenju ocekivati drugaciju reakciju. Koja to vlast ne zeli kontrolu nad medijima pred izbore. Ovdje je sporna jedino cinjenica da su ti isti liberali, pred prosle izbore na kojima su eto pobjedili, smatrali svojim prirodnim pravom da postave vlastitog funkcionera na celo kuce. Sad zalosno cvile nad principom za koji su se zajednicki sa svojim sadasnjim protivnicima izborili. Na zalost, stanje ne bi bilo bitno drugacije, ukoliko bi na narednim izborima vlast osvojila i oni sto su je na proslim izgubili. Samo bi doveli svoje ljude u medije, ili bi postojeci presvukli dresove. Javnost, organizovana oko slobodnih i nezavisnih medija, jednostavno nije potrebna. Ona je samo dobrodosla jednom u cetiri godine. A za njeno modeliranje dovoljni su mediji kakvi jesu. Drugaciji bi samo kvarili igru. Pise: TOMI ALEKSOVSKI