AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    WED, 03 JUL 1996 22:34:07 GMT

    ZAKON O AMNESTIJI

    KRIVCI ZA RAT PRASTAJU PROTIVNICIMA RATA

    PN: Najgrublja devijacija Zakona o amnestiji nije ni u pravnoj ni u politickoj, vec u moralnoj sferi. Krivci za rat koji je unistio jednu zemlju, odnio nekoliko stotina hiljada zivota i unesrecio milione ljudi sada toboze oprastaju nekakve grijehe onima sto su odbili da ucestvuju u tom zlocinu. Stoga ce tacka na ovu temu tek biti stavljena kada oni koji sada daju mislost dodju u situaciju da sami iscekuju amnestiju.

    text:

    Savezna Skupstina usvojila je prosle sedmice Zakon o amnestiji. Nema sumnje, posrijedi je iznudjen "akt milosrdja" drzave spram onih koji nijesu imali razumijevanja za razmicanje granica srpstva metodologijom oruzane sile. Da je donosenje toga zakona posljedica medjunarodnog pritiska, a ne moralne katarze vlasti, pokazace kratko podsjecanje na odnos vlasti prema "dezerterima" u proteklih nekoliko godina.

    Pocetkom '95. Srpski pokret obnove upozorio je na namjeru Konticevog kabineta da donese uredbu o zabrani povratka u zemlju gradjanima koji su u nekoliko posljednjih godina otisli u inostranstvo zbog rata, nezaposlenosti, socijalnog progona i bijede u otadzbini. Takva uredba nikad nije objelodanjena, a SPO tvrdi - bas zato sto je na vrijeme ukazao na njenu pripremu. No, atmosfera u javnosti cinila je sasvim mogucim, cak logicnim, donosenje takvog akta. Skupstina Srbije, iako van svoje nadleznosti, jos '92. glasala je o prijedlogu poslanika Ratka Ristica da se zabrani povratak u zemlju osobama koje su izbjegle vojnu obavezu. Poslanici SPS glasali su jednodusno "za". Uoci polaska u Dejton, Slobodan Milosevic potpisao je, nekoliko sati potom usvojen (?), Zakon o nasljedjivanju, koji propisuje "nedostojnost za nasljedjivanje", pored ostalih, i "vojnih obveznika koji su napustili zemlju da bi izbjegli duznost njene odbrane". Konacno, Zoran Lilic, tada jos samo sef Kluba poslanika SPS u Saveznom parlamentu, tim je povodom izjavio: "Mislim da oni koji se nijesu odazvali vojnom pozivu i koji su pobjegli iz zemlje, ne mogu nista da ocekuju od zajednice iz koje su pobjegli". NIN je tu izjavu cinicno prokomentarisao sa - "Naravno da ne mogu. Da su ista ocekivali, zar bi i pobjegli".

    Dejtonskim sporazumom potpisnicima toga dokumenta nalozeno je da omoguce bezbjedan povratak svim izbjeglim i raseljenim osobama, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost i politicki stav. Sve obaveze, pa i ta, preuzete u bazi Rajt Paterson u Ohaju moraju se izvrsavati. Istovremeno, Milosevic ne prestaje da potvrdjuje tacnost prve impresije Lorda Ovena o njemu samo djelimicno izvrsavajuci domaci zadatak. Tako su Zakonom o amnestiji krivicnog gonjenja ili izdrzavanja kazne oslobodjene samo osobe koje su do 14. decembra 1995. izbjegle vojnu obavezu. I to ne sve, izuzeti su profesionalni vojnici: oficiri i podoficiri. Gradjani koji su zbog drugih razloga napustili zemlju nijesu ni pomenuti. "Vlast je uspjela da nametne utisak da problem sa povratkom u zemlju imaju samo vojni obaveznici koji nijesu zeljeli da ucestvuju u ratu. Predsjednik Milosevic je u intervjuu 'Der Spiegel', mimo zakona, vec amnestirao vojne bjegunce, dok je one druge okvalifikovao kao 'bjelosvjetske nesrecnike' koji se predstavljaju kao zrtve progona 'srpske diktature'" - pise u "Nasoj Borbi" BIljana Kovacevic-Vuco, generalni sekretar Helsinskog odbora u Srbiji. Njen je zakljucak da u Zakonu o amnestiji "nema sustine Dejtonskog sporazuma".

    Najgrublji faul u tom aktu svakako je izuzimanje od amnestije profesionalnih oficira i podoficira. Prijedlog zakona Konticeva vlada uputila je saveznoj Skupstini krajem februara ove godine. Poslanik SDP CG Ranko Krivokapic podnio je amandman na taj tekst, trazeci da se iz prvog clana brise "osim profesionalnih vojnika, odnosno aktivnih oficira i aktivnih mladjih oficira". Dakle, da se i oni oslobode odgovornosti zbog izbjegavanja vojne obaveze. Vladino rjesenje Krivokapic je ocijenio kao diskriminaciju gradjana i njihovog prava na jednakost pred zakonom, s obzirom na to da je po Ustavu SFRJ odbrana integriteta zemlje bila opsta obaveza. "Vlast treba da se okane toga da kaznjava casne oficire zato sto joj se nijesu pridruzili u politici koju je osudila citava medjunarodna zajednica" - napisao je poslanik Krivokapic u obrazlozenju svog amandmana.

    Predlagac je ostao neosjetljiv na argumente mnogobrojnih kriticara odluke da se ne amnestiraju aktivni oficiri i podoficiri. "Status tih lica i obaveze koje iz njega proizilaze, iskljucuju bilo kakvu toleranciju kada je u pitanju negativan odnos prema vrsenju vojne sluzbe. Amnestiranje tih lica imalo bi negativan uticaj na profesionalizam u vrsenju te sluzbe, s obzirom da su u skladu sa vlastitim opredjeljenjem skolovani i obucavani upravo za vrsenje te sluzbe ili su se na to ugovorom obavezali". Taj stav iz obrazlozenja Zakona o amnestiji ponovio je na sjednici Skupstine ministar odbrane Pavle Bulatovic. Krut stav prema bivsim oficirima, najvjerovatnije, ustupak je dominantnoj tvrdoj struji u Vojsci Jugoslavije, ali i sasvim praktican, ekonomski determinisan potez, imajuci u vidu ionako prekobrojan oficirski kadar i nezavidno finansijsko stanje srpsko-crnogorske armije. Vlada, naime, tvrdi da je broj "dezertera" oko 12,5 hiljada, a dobro informisani kazu da ih je mnogo vise.

    Ministar Bulatovic nije bio spreman da za poslanike i javnost prokomentarise olaksavajuce okolnosti koje bi, ako ne iskljucile, mogle bar doprinijeti tolerantnijem odnosu prema odgovornosti oficira i podoficira. Nije ni cudo, jer trebalo je odgovoriti na citavu seriju teskih pitanja: gdje su to oficiri i podoficiri JNA "skolovani i obucavani" da pucaju na gradjane SFRJ, ruse gradove, masakriraju civile, pljackaju ih i zlostavljaju; da li ih je zakletva koju su polozili obavezivala da ratuju za "zapadne granice srpstva" ili da stite granice SFRJ; da li su "skolovani i obucavani" u "kovacnici bratstva i jedinstva" ili u srpskoj vojsci; da li su "skolovani i obucavani" da u svakom Hrvatu vide "ustasu", u svakom Muslimanu "baliju"; da li je definicija patriotizma iz usta Branka Kostica ili Bore Jovica dogma u koju oficiri i podoficiri nijesu smjeli posumnjati; da li je raspad SFRJ i haos na njenom prostoru smio, barem na tren, izazvati haos i u glavi profesionalnih vojnika "skolovanih i obucenih" da "cuvaju bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svog"... Bilo je to vrijeme kada je gradjanska opozicija u Crnoj Gori ucila omladinu kako je hrabrost ne ici u rat. "Rat cija je glupost dosezala dotle dokle doseze pamet nekih akademika" - kako je to u saveznoj Skupstini slikovito rekao Ranko Krivokapic poslanik SDP CG.

    Preovladalo je, medjutim, shvatanje da je rijec tek o obicnim "mrtvokurima" (termin koga drugog do Momira Vojvodica, saveznog poslanika NS) koji su se, naprosto, pokazali kukavicama i zbrisali. Mozda vecina onih koji su glasali za usvajanje Zakona o amnestiji zaista tako i misli o oficirima koji nijesu zeljeli da ucestvuju u ratu. No, bice da je onda problem prije u glavama tih poslanika, nego li u srcima "dezertera".

    Zakon o amnestiji nema samo spoljnopoliticku pozadinu, nego je motivisan i sasvim konkretnim domacim razlozima. Procjenjuje se da je u proteklih 4-5 godina iz Srbije i Crne Gore izbjeglo oko 300 hiljada osoba sa visokom strucnom spremom. Sama cinjenica da im je zivot u ovakvom ambijentu bio nepodnosljiv, govori da je posrijedi znacajna grupacija glasaca opozicionih partija. Njihovim bi se povratkom ionako ugrozena pozicija vlasti dodatno zaljuljala. Zato je njen interes ne da stvara uslove za povratak, nego da pospjesuje odlazak nesklonih joj profila glasaca. Srbija i Crna Gora treba da postanu brlog za neskolovane, stare, siromasne, porijeklom sa sela. Takva je, naime, "licna karta" prosjecnog glasaca SPS i DPS.

    Sa pravne strane, pak, amnestija se nametnula kao jedino moguce rjesenje. Suditi svima tehnicki je neizvodljivo, suditi samo nekima - neprincipijelno je. Statistika kaze da je u bivsoj Jugoslaviji bilo nesto preko 100 hiljada svih vrsta krivicnog gonjenja. Samo na "dezertere" sudovi bi morali da utrose dvije godine neprestanog rada, ignorisuci sve ostale slucajeve!

    Najteza devijacija u vezi sa Zakonom o amnestiji, reklo bi se, ipak nije u pravnoj ili politickoj, nego u moralnoj sferi. Krivci za rat koji je unistio jednu zemlju, odnio nekoliko stotina hiljada zivota i unesrecio milione ljudi, sada toboze oprastaju nekakve grijehe onima sto su odbili da ucestvuju u tom zlocinu. Advokat Nikola Barovic u NIN-u kaze: "Mi smo u patoloskoj situaciji, u kojoj se, zapravo, od krivaca za razbijanje Jugoslavije trazi da daju amnestiju onima koji su odbili da ucestvuju u njenom razbijanju". Stoga ce tacka na ovaj slucaj biti stavljena tek posto oni koji sada daju milost dodju u situaciju da iscekuju amnestiju.

    Darko SUKOVIC (AIM Podgorica)