AIM
  • all articles of same date
  • articles of same date and centre
  • all latest articles
  • latest articles of same centre
  • search all articles
  • search same centre
  • www.aimpress.org

    Copyright: The following text is for personal information only. Any professional use or publication in written or electronic form is subject to an agreement with AIM, 17 rue Rebeval, F-75019 Paris, France

    TUE, 28 NOV 1995 19:51:13 GMT

    Crna Gora poslije raspleta

    MOMIR U DEJTON, MOMIR IZ DEJTONA

    Tekst:

    Cim je javljeno da je u Ohaju postignut dogovor o Bosni, drzavni zurnalizam u Srbiji i Crnoj Gori poceo je s dojavama kako najzasluznijem za nastupajuci spokoj odsvud stizu telegrami zahvalnosti. Dzabe je Branko Kostic jos prije pocetka rata ovdasnji zivalj poducavao da metke, kao vazan resurs, treba stedjeti, u Podgorici su se, sasvim u skladu s povodom, glasnuli pistolji. I crnogorskoj je javnosti, naravno, predsjednik Milosevic, u slici i tonu, otud iz daleka, rastumacio znacaj dejtonskih parafa za srpsku stvar. Momir Bulatovic je jedino telefonom javio gledaocima drzavne televizije kako je, od napornog rada u tudjini, nenaspavan, ali da zato nista ne brinu: Prevlaci se osmjehuju svijetle perspektive. " Sa hrvatskom delegaciojom, posebno predsjednikom Tudjmanom, u potpunosti je usaglasen paket tog aranzmana. On je malo slozeniji i bice realizovan u nastavku mirovne konferencije u Parizu", objasnio je crnogorski drzavnik.

    Uostalom, vaznije je nesto drugo: Momir Bulatovic je, koliko se zna, u Dejtonu predano nastupao u cinu ravnopravnog clana Miloseviceve ekipe, gdje je, osim za sefa, dosljedno vazio princip jedan gradjanin jedan glas. Visok formacijski rang predsjednika Crne Gore posebno je pritvrdjen na beogradskom aerodromu, kamo su, nakon obavljenog zadatka, on i predsjednik srpstva zdruzeno sletjeli. I tu je Milosevic, odradio sav posao, a televizijske kamere su zbog necega vise snimale Bulatovicevog tjelohranitelja nego Momira. Zanijet narodnim veseljem, cak se ni predstavnik crnogorske televizije, koji se specijalno obreo na Surcinu, nije sjetio da svog predsjednika priupita makar za junacko zdravlje. Kad je Bulatovic doletio u Podgoricu, vidjeli smo sliku - tona nije bilo. Za razliku od Srbije, ovdje kamere nijesu po ulicama presretale razdragani narod; opstinski odbori vladajuce partije ne organizuju svecana zasijedanja, a sto je nekako najneobicnije, u slavu dejtonskih dostignuca nijesu se oglasili ni SUBNOR ni Udruzenje ratnika iz 91. Tekuca atmosfera nicim ne odaje da je oko 30 hiljada crnogorskih podanika isprobalo svijetlo oruzje na ratistima po komsiluku, da ih je hiljadu ranjeno, i da se dvjesta nikad nece vratiti kuci.

    Ovolika skromnost sluzbene Crne Gore u isticanju zasluga za uspjesne dogovore o Bosni nije, naravno, slucajna. Bulatovic i njegovi su vec poranije uocili da je veliku Srbiju odnijela Drina. Citavu godinu traje teorijsko obrazovanje javnosti kako je "Crna Gora taoc rata", te da osim opstehumanisticke podrske srpstvu tu nema nikakvih svojih interesa. U skladu s tom teorijom, ovih dana u drzavnoj "Pobjedi" mnogo vise nego o rezultatima rata, razni strucnjaci iz vlasti i njene okoline debatuju o obnovi i izgradnji. Sve bi islo lako da nije opozicije. Posto se u Crnoj Gori od pocetka ipak znalo ko je ko, reagovanja su ocekivana.

    " Nakon Dejtona svi se moramo zapitati: zasto je rat uposte vodjen i zasto su milioni nevinih ljudi dozivjeli nevidjene patnje. Ocigledna je namjera da se ovaj potpuni poraz velikosrpske politike Slobodana Milosevica i njegovih crnogorskih satelita pretvori u navodnu pobjedu za izbore koje vrlo brzo ocekuju. Nadam se da im crnogorski gradjani bili oni Crnogorci, Srbi, Muslimani, Albanci i drugi nikada vise nece dati povjerenje, jer ovoj strasnoj i krvavoj prevari nakon Dejtona i mi na prvim izborima moramo stati na kraj" porucuje Slavko Perovic vodja crnogorskih liberala.

    Predsjednik stranke koja je, od vremena kad je rat bio u nacrtu, dosljedno tretirana kao izdajnicka, nakon odustajanja vlasti od prekodrinskih radova, kaze: " Osjecam punu satisfakciju, jer sam i ja licno i moja stranka uporno, svih sest godina po cijenu nevidjenih progona, ukazivali na neminovan krah etnicki cistih projekata i bili mirotvorci u vremenu kad su gotovo svi bili zastupnici rata i ratnohuskacke politike". Nece biti bas sasvim jednostavno vladajucoj partiji da prikaze kako je sve ovo vrijeme razum u njenim redovima predano vrsio svoju duznost. Osim crnogorske antiratne opozicije, prilicno neugodan su svjedok i saveznice iz nekadasnjeg otadzninskog fronta. Za radikale je stvar jasna - u Dejtonu je potpisana sramna kapitulacija, a racun moraju platiti Milosevic i Bulatovic. Slican, samo iznijansiraniji, stav imaju i u Narodnoj stranci.

    "Podrzavamo Dejtonski sporazum zato sto se njime obustavlja jedno besmisleno krvorolice", kaze vodja narodnjaka dr Novak Kilibarda "a Dejton znaci krah, a nadam se i kraj politickog avanturizma bez pokrica koji su produkovale neokomunisticke partije u Srbiji i Crnoj Gori". Profesor Kilibarda sasvim izvjesno ne namjerava da se u ime ratnog drugarstva smiluje vladajucoj partiji. "U slamanju iluzionisticke politike srbijansko- crnogorskog rezima iskazao se i prst sudbinske pravde. Ljudi koji su odveli srpski narod u katastrofu, eto, potpisuju kapitulaciju sto je Bozja pravda koja je poprimila formu perverznog cinizma: da se uzrocnik-virus premetne u ljekovitu posljedicu. Nadam se da ce gradjani ocijeniti sta su vlasti u Crnoj Gori i Srbiji skrivile i propustile kako u procesu raspada jugoslavije, tako i tokom cetvorogodisnjeg krvavog rata", kaze Kilibarda. Vlastiti doprinos sirenju ratnog elana u Narodoj stranci su izgleda dali zaboravu. Na izjavu predstavnika procrnogorske Socijaldemokratske partije da je "propast plana o velikoj Srbiji, ujedno i propast politike Narodne i Radikalne stranke", narodnjaci su zestoko uzvratili optuzbom da su socijaldemokrate samo "satelit vladajuce partije".

    U Crnoj Gori su, evo, gotovo svi za mirnu Bosnu. O zlocinima i zlocincima, medjutim, jos nijesu usaglaseni stavovi: liberali i socijaldemokrati se bespogovorno zalazu da se kandidati za zlocince proslijede nadleznima u Hagu, dok ce za vladajucu i srpske stranke, koje zasad mudro cute, biti, u tom smislu, dovoljna i nacelna kritika.

    "Bosna vise nije bivsa ni u ovdasnjim drzavnim glasilima. Najvaznije je sto Sarajevo ostaje jedinstven grad. Ono je bez obzira na bezdusno ubijanje sacuvalo svoj identitet, i odatle ce se, nadam se, siriti ideje visenacionalne Bosne. Tu je uloga medjunarodne zajednice presudna. Sve zlocince, treba odaslati u Hag, jer samo tako moze poceti proces denacifikacije tog prostora. Izbjeglima se mora osigurati maksimalna sigurnost da se vrate kucama. Ne gajim iluzije da ce s povratkom ljudi ici lako, niti da ce se svi vratiti, ali nikako ne treba odustati. Dejtonski sporazum je, sa stanovisa morala i pravde, ostetio ne samo Bosnjake vec i sve iskrene zagovornike, gradjanske i demokratske Bosne. Sad medjunarodna zajednica ne bi trebala napraviti gresku, pa da zbog onoga sto su pocinili Karadzic i njegovi sljedbenici, ne ulaze u razvoj srpske federalne jedinice u Bosni. Siromasenje tog dijela Bosne samo bi ohrabrilo, tamosnje ekstremiste, a doslo bi i do novog iseljavanja u Srbiju i Crnu Goru. Sta bi za Crnu Goru znacila dalja izmjena njene dografske strukture nije tesko razumjeti", upozorava Zarko Rakcevic, lider socijaldemokrata.

    Poslije Dejtona sasvim je izvjesno da Crnogorci u ovoj turi ostaju bez drzave. Opstanak Bosne, medjutim, i za Crnu Goru znaci krajicak nade. Da je kojim slucajem Kardzic u miraz donio pola komsijske zemlje, ovu republiku ni bog nebi spasio od saveza srpskih drzava. Porazeni Milosevic, uvjerene su vodje crnogorske opozicije, sad, ne bi li se jadan utjesio, krece u dokrajcivanje crnogorskog suvereniteta. "Uporedo s procesom dalje unitarizacije, sigran sam, jacace kao otpor i drzavotvorna svijest u Crnoj Gori. Nasa republika u ovakvoj zajednici nema nikakve perspektive. Dok god se u Srbiji ne pojavi snazna polticka licnost sposobna da kao Vili Brant klekne pred zrtvama Vukovara, Srebrenice, Zepe, Sarajeva, duga je ta lista, ona nema demokratske buducnosti. Ja takvu snagu ne vidim, a Crna Gora nema pravo da potrosi svojih sljedecih pedeset godina. Konfliktnosti "moderne federacije" do sad su bile u sjenci "borbe za svetu srpsku stvar" i "nepravednih snakcija". Sad su ta dva balona pukla i ostaje ogoljen nervnoprvan odnos Srbije i Crne Gore. Vjerujem da ce to pomoci Crnogorcima da shvate da je osnovni interes Crnoj Gori, Crna Gora", kaze Zarko Rakcevic.

    U medjuvremenu, crnogorska vlast se oprema za dugu trku prema sljedecim izborima a miroljupstvo ce joj biti glavna uzdanica. Ovdje je, inace, i u udzbenicima sitnoj djeci vec objasnjeno da je Bosna planula samo zato sto muslimani( tako se po novom politickom pravopisu pisu imena nekih naroda) nijesu pristali da zajednicka drzava bude uredjena tako da njene razlicite "oblasti imaju visok stepen samostalnosti". Sto ti je didaktika: stotine hiljada glava, zbog lokalne samouprave. Blago djeci. Esad KOCAN (AIM Podgorica)