 |
WED, 19 DEC 2001 05:15:01 GMT
PREGLED ŠTAMPE (30.11. do 7.12.2001.)ŠTAMPA U BEOGRADU ŠTAMPA U TIRANI ŠTAMPA U ZAGREBU ŠTAMPA U PRIŠTINI ŠTAMPA U SARAJEVU ŠTAMPA U BANJOJ LUCI ŠTAMPA U SKOPLJU
ŠTAMPA U BEOGRADU
DANAS, 1-2.12.2001.
Da li je na pomolu novi "verbalni rat" Beograda sa Hagom
ZATAŠKAVANJE NEČISTE SAVESTI
(...)Pokušaj rehabilitovanja vodećih Miloševićevih kadrova
u vojsci I policiji, sada se vraća kao hroničan izvor
nestabilnosti, afera I skandala. Obični ljudi se - posle
slučaja Gavrilović, pobune "crvenih beretki",
kompromitacije oko spiska u "Reporteru" - naprosto pitaju
šta će im vlast novo prirediti. Zebnja od još dramatičnijih
dogadjaja I sukoba naročito raste zbog činjenice da se
spisak osumnjičenih, optuženih ili ljudi pod istragom
Haškog tribunala neprestano se proširuje i na kadrove u
institucijama van domašaja javnosti i izvan
istinske kontrole legalnih institucija, osim pojedinačnih
političara. Sve se, naime, vrti oko vojnog i policijskog vrha,
vojne i policijske tajne službe, čija je uloga u tragičnim
dešavanjima u protekloj deceniji, uprkos svemu, pre svega
voljom novih političara, ostala nerazjašnjena, a pozicija, po
tvrdnji nekih eksperata, i netaknuta. Zasad je Haški tribunal
jedina institucija koja pokušava da te tajne centre izbaci iz
ravnoteže, dok domaći političari tako nešto uporno
izbegavaju.
Iz Londona čak, prkosno, kako je to već običaj za
ovdašnje političare, stižu Koštuničina ksenfobična
upozorenja da će optužnice protiv važnih vojnih I
policijskih generala iskomplikovati i pogoršati odnose
unutar SRJ, da Beograd ne treba da saradjuje sa Hagom ako
ovaj sud ne bude uskoro podigao optužnice i protiv
albanskih političkih prvaka na Kosovu. Obnavlja se manir
da se postavljaju uslovi, a da pri tom ovdašnja politička
garnitura, bar ona u saveznoj državi, nije mrdnula malim
prstom u distanciranju i individualizaiji ratnih zločina u
sopstvenom dvorištu. Ta logika se i dosad pokazala
pogubnom, iako ne u istoj meri kao jedna druga koja bi da
saradjuje sa Hagom, ali ne zato da bi se rasvetlili ratni
zločini već da bi se od sveta dobila finansijska pomoć.
Ivan Torov
--- up ---
BLIC NEWS, 5.12.2001.
Intervju: Vojislav Koštunica, predsednik SRJ
BIO SAM PROTIV ODLUKE SVILANOVIĆA
(...)* Da li mislite da Hag, posebno ovim poslednjim
potezima gde su generali Pavković i Lukić pod istragom, na
neki način svesno utiče na unutrašnje političke dogadjaje u
Srbiji?
-Pa, ja mislim da svakako utiče, ali naravno nema velike
koristi od toga da se u to preterano udubljujemo. Mora da
se nadje neki modus u zemlji sa Haškim sudom kakav on
jeste. Činjenica je da je u Haškom sudu politika nadvladala
pravo. Kada bi iza te politike stajalo nešto što je politika
medjunarodne zajednice, makar to personifikovala jedna
zemlja, ja bih to mogao da razumem. Ali mislim da se u
jednom najdubljem sloju nalazi splet različitih interesa vrlo
nenačelnog i nepolitičkog karaktera.
*Kako komentarišete novu optužnicu protiv Miloševića za
genocid u Bosni, da li ona može biti opasna za ovu
državu?
-Sve optužnice protiv političkog i vojnog rukovodstva I
Republike Srpske, i SRJ, i Srbije mogu biti vrlo opasne za
zemlju. Optužnice protiv Miloševića su posebno opasne,
naročito ova iz BiH. Zato zakon o našoj saradnji sa Hagom,
pored toga što treba da olakša našu saradnju, treba da
afirmiše i postojanje državne politike. Država koja je u
mnogo čemu osporavana, koja je pod znakom pitanja ne
samo spolja nego I iznutra, i to ne samo od svojih
protivnika već i od samih državnih funkcionera - jedna
takva država veoma teško može da formira svoju
politiku kad je reč o Haškom sudu. To je naš problem. Ali,
uprkos tome, jednostavno mora se raditi na uobličavnju
nečega što je država, na njenom očuvanju, na njenoj zaštiti
i na postepenom formiranju nečega što su različiti elementi
državne politike, posebno u odnosu na Haški sud.(...)
Momčilo Petrović - Željko Cvijanović
--- up ---
VREME, 6.12.2001.
Novi zahtevi Karle del Ponte
SVI PUTEVI PREKO HAGA
(...)I ova nova haška ofanziva na Beograd iznova je, po ko
zna koji put, pokazala kako i dalji izlazak SRJ u svet, ali I
ulazak stranog novca u zemlju, trenutno u najvećoj meri
zavise od umešnosti Svilanovićevog, Labusovog ili
Djelićevog tima da prodje kroz minska polja koja im svuda
naokolo postavljaju Karla del Ponte i njeni tužioci. Haško
pitanje odavno je postalo prvorazredno spoljnopolitičko I
ekonomsko pitanje, ali istovremeno i pitanje na kome se
(povodom Miloševićevog izručivanja Tribunala) prvi put
pocepala vladajuća dosovska koalicija. Od tada do danas,
čega god se neko dotakne u ovdašnjoj politici - sve je
izgleda Hag.(...)
Iza najava DSS-a da ponovo pokuša da (ovoga puta u oba
parlamenta) pogura donošenje zakona o saradnji sa Hagom
stoje izgleda i neki pozitivni nagoveštaji o blago
promenjenom stavu i nešto većoj spremnosti SNP-a da se
ova opasna i lako zapaljiva materija najzad reguliše na
način koji bi dozvoljavao izručenje naših gradjana
Tribunalu, ali tako da konačna odluka bude u nadležnosti
republičkih organa.
Prilično snažna i za mnoge nenadana podrška ideji o
saradnji sa Hagom stiče poslednjih dana i iz mnogih
zapadnih prestonica i po svemu sudeći, samog Vašingtona.
Tamošnje vlade, uprkos dosadašnjem stavu da je
saradnja sa Tribunalom obaveza bez obzira na zakone,
izgleda ne žele više da svom javnom mnjenju objašnjavaju
kako su potencijalni ratni zločinci gotovo jedini srpski
izvozni proizvod za koji Beogradu povremeno valja
dodeliti odredjenu finansijsku pomoć.
Nenad Lj. Stefanović
--- up ---
NIN, 6.12.2001.
Sagovornik NIN-a: General Nebojša Pavković
(...)* Da li je tačno da Vojska Jugoslavije štiti generala
Ratka Mladića i šta, po vašem mišljenju, stoji iza takve
tvrdnje?
-Vojska Jugoslavije ne štiti nijednu od optuženih ličnosti pa
ni Ratka Mladića. Dakle, VJ ne štiti generala Mladića niti
ima uvid u njegovo kretanje. Uostalom, i ranije su se oko
mnogih političara i vojnih lica pojavljivale slične sumnje,
da ih VJ obezbedjuje, ali su se takve izjave veoma brzo
pokazale kao netačne.(...)
*Šta ćete uraditi ukoliko se desi da Haški sud protiv vas
podigne optužnicu. Da li ćete podneti ostavku?
-Ja nemam razloga da podnosim ostavku i o tome uopšte
nisam razmišljao. Voleo bih da znam zbog čega to neko
može da traži od mene. Ne osećam nikakvu krivicu za sve
ono što sam radio na najodgovornijim dužnostima u
VJ i nikada lično nisam naredio da se nešto učini mimo
propisa i zakona. Naprotiv, naredjivao sam da se u svim
prilikama vodi računa o zaštiti civilnog stanovništva bez
obzira kojoj veri i naciji pripada.(...)
Batić Bačević
--- up ---
ŠTAMPA U TIRANI
GAZETA SHQIPTARE, 1.12.2001.
KOSOVO, VLADA BEZ POLITIČKE ALHEMIJE
Iako je još nedelju dana do prvog konstitutivnog sastanka
parlamenta Kosova, u pozadini kosovskog političkog teatra
vriju pregovori, ponude, nedoumice I veliki znak pitanja o
formuli vladanja koja će doneti prvu Vladu Kosova
oslobodjenog od strane NATO pre dve godine. Kakvu će
Vladu imati Kosovo? Na ovo pitanje se nadovezuju
sugerišu I predlažu brojne sheme koje su kako to obično
biva u diplomatskim planiranjima, podstaknute interesima I
projektima koji uopšte pronalažanje formule vladnja I
stvaranje nove Vlade na Kosovu vide jednostavno kao most
ili instrument da se stigne negde, što nije uvek ono što žele
Albanci.
Koliko god da se na prvi pogled može učiniti da bi
albansko - srpska vladina koalicija u Prištini mogla biti
formula koja bi mogla da zadovolji obe strane I vodi ka
smirivanju duhova, treba priznati da pažljivija analiza teško
da vodi prema podšci gore navedenim sugestijama. Ima
nekoliko razloga za to.
Prvo, "makedonska varijanta" dvoetničke Vlade nije I ne
može biti primenljiva na Kosovu danas, jer je Kosovo nešto
drugo, a FYROM nešto drugo. U fazi u kojoj se sada nalazi
Kosovo, makedonska formula je neprimenljiva, jer se
Kosovo nalazi u fazi njegove institucionalne konstitucije, a
kasnije I legalne, kao nezavisni državni entitet. Put
stvaranja državne demokratije što je njegov prvi
zakonodavni izvršni zadatak bio bi sprečen Vladom koja bi
predstavljala nekakvu "makadonsku salatu".
To bi bila pogrešna zamena vremenskih perioda I zadatak
koji treba da rešavaju svaka od etapa.
Drugo, parija "Povratak" nije realna politička partija već
mehanizam srpske države. Učešće srpskih partija sada u
vladinoj koaliciji u Prištini bio bi potez koji ne bi služio
stabilnosti niti razumevanju izmedju albanske većine I
srpske manjine. Opstrukcija koja bi dolazila od srpskog
učešća je jasna I vodje kosovskih Srba I njihovi mentori u
Beogradu su bez mnogo ceremonije najavili tu filozofiju
koja bi nastojala da unazad vrati čitav taj novi istorijski
process koji je započeo intervencijom NATO na Kosovu I
koji treba privesti kraju.
Kosovu je sada potrebna Vlada koja će pomoći u
konkretnoj izgradnji demokratskih institucija koje će
oživotvoriti realne političke I geopolitičke procese na
Kosovu I regionu. Kosovu nije potrebna Vlada političkih
alhemija, bez obzira ko je taj koji nudi tu alhemiju.
DIPLOMATICUS
--- up ---
GAZETA 55,1.12.2001.
VREME ZA FINALNI STATUS KOSOVA
Na žalost, svako kašnjenje u formiranju prve medjunarodno
priznate Vlade u Prištini u postjugoslovenskom periodu
išao bi u prilog lobiju protiv nezavisnosti. Oni će
pretendovati da kosovari nemaju demokratsku političku
kulturu I nisu u stanju da vladaju sobom. Srpski lideri u isto
vreme mogu pretendovati na tome da će bez vraćanja
kontrole Beograda kosovski Albanci stvotiti jednu
anarhičnu državu koja će destabilizovati čitav region
Balkana.
U nedostatku ubedljive Vlade, administracija UNMIK/a će
imati opravdanje da sačuva Kosovo unutar Jugoslavije ili
čak unutar Srbije, ako se Savezna Republika rasformirana
imajući u vidu planove Crne Gore za održavanjem
referenduma.
Predug period političkih neslaganja ili slaba Vlada u
Pristini ozbiljno bi minirala argumente za državom I lideri
Zapada će odlagati odluku za definitivni status Kosova.
U suprotnnom, jedna Vlada legitimne većine biće kritična
za promociju pozicije Kosova van države. Novo
rukovodstvo sa dobijenim mandatom javnog mnjenja na
medjunarodno priznatim izborima treba ubrzano da se
kreće I uspostavi predstavnicke misije u nekoliko glavnih
gradova u inostranstvu. U Vasingtonu I Briselu posebno,
Priština može da odlučno gura svoju agendu za nezavisnost
uz pomoć svojih prijatelja I saveznika unutar I van Vlade.
Iako je Kosovo predstavljalo brigu za politiku SAD niz
godina, u Vašingtonu još uvek ne postoji zvanično
predstavništvo zemlje koja želi postati državom. Prisustvo
kompetentnih diplomata može biti od pomoći u ubedjivanju
Bushove administracije, članova Kongresa, zajednice NGO
I masmedija da je državnost najdugoročnije I najlogičnije
rešenje.
Kosovari u kontinuitetu nisu prisutni u debatama o njihovoj
budućnosti, jednostavno reaguju na dogadjaje koje oni ne
stvaraju. U mnogim slučajevima takvo neprisustvo pomaže
sledbenike onih politika koji preferiraju očuvanje statusa
kvo. Jedan kosovski lobi, zvanični I nezvanični, može biti
od pomoći za promenu jedne zastarele političke javnosti,
kada se radi o pitanju statusa.
Mehmet ELEZI
--- up ---
ŠTAMPA U ZAGREBU
NACIONAL, 4. 12. 2001.
VIJEĆE EUROPE MOGLO BI HRVATSKOJ UVESTI
STALNI MONITORING
Vijeće Europe moglo bi Hrvatskoj ponovno nametnuti
stalni monitoring, režim stalne provjere preuzetih obveza,
koji bi je svrstao u skupinu zemalja upitne demokracije,
nesposobnih da same provode europske standarde.
Predstavnici zemalja članica Vijeća Europe razočarani su
time što Račanova vlada uporno ignorira preporuke Vijeća
Europe pa su neslužbeno počeli razgovarati o tome kako bi
bilo najbolje da se Hrvatskoj ponovno uvede stalni
monitoring koji zemlju ponovno stavlja u status zemalja
čije poteze treba stalno provjeravati. Vijeće Europe nezadovoljno je ne samo
zbog odgode donošenja ustavnog
zakona o manjinama, nego i zbog toga što su ignorirane
njihove preporuke o Zakonu o HRT-u. Osim toga, zakon o
telekomunikacijama ni nakon dvije godine koalicijske
vlasti nije donesen. Hrvatska vlast nije HRT pretvorila u
javnu televiziju, HRT je i dalje pod utjecajem Vlade, smatraju stručnjaci
Vijeća Europe. Hrvatska Vlada u
zadnjih mjesec dana ima sve većih problema s međunarodnom zajednicom, a ako
ne prestane ignorirati
europske standarde na koje se obvezala, zemlje Europske
unije mogle bi osporiti potvrđivanje Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju i tako ugroziti ulazak Hrvatske
u EU, rekli su za Nacional visoki diplomatski izvori EU.
(...)
Bruno Lopandić
--- up ---
GLOBUS, 7. 12. 2001.
HRVATSKA PROTIV VJERONAUKA
Uvođenje vjeronauka odnosno vjerskog odgoja u dječje
vrtiće ovih se dana, sasvim opravdano, pretvorilo u jedno
od najvažnijih pitanja u Hrvatskoj. Naime, uvođenje
vjeronauka u vrtiće jedno je od spornih mjesta u prijedlogu
novog Zakona o vjerskim zajednicama, o kojem se upravo
raspravlja u Saboru. Hrvatska se prije nekoliko godina, potpisujući famozna
četiri ugovora sa Svetom Stolicom,
obvezala da će uvesti vjerski odgoj i za najmanju djecu,
dakle za polaznike vrtića. Za ondašnju, Tuđmanovu, Vladu
bio je to sasvim normalan i očekivan potez: jedan od
mnogih u njezinoj akciji -posvemašnje katolizacije zemlje,
koja, međutim, nije bila u funkciji vjerskih, nego poglavito političkih
ciljeva. (...)Uvođenjem vjeronauka uvelo bi se,
zapravo, razdvajanje djece na vjerskoj osnovi, od najranijih
godina. Mislimo da je to nedopustivo ako Hrvatska kani
postati moderno, liberalno, demokratsko društvo. (...)Bilo
bi mnogo korisnije i civiliziranije kad bi Sabor, umjesto
uvođenja vjeronauka, propisao obvezno učenje stranih
jezika u dječjim vrtićima.
Uredništvo Globusa
--- up ---
NOVI LIST, 6. 12. 2001.
ROSSIN: DOKUMENTI ZA SJEĆANJE NA
USTAŠKO ZLO
"Vrijeme je da se jasenovačka trauma preseli iz politike u
povijest, a povratak ove građe put je prema tome", riječi su
to Slavka Goldsteina, predsjednika Savjeta Spomen-područja Jasenovac.
Goldstein se ponadao da će ovim
činom završiti i licitiranje s brojkama ubijenih u logoru,
bilo da se radi o minimaliziranju ili maksimaliziranju tog
broja, a sve je to kazao prilikom jučerašnje primopredaje
građe u Jasenovcu, pristigle par dana ranije iz
Washingtona. (...)Američki ambasador Lawrence Rossin je
pročitao pismo ravnatelljice Washingtonskog muzeja holokausta Sare
Bloomfield, upućeno Vladi i narodu
Hrvatske, u kojem piše da se nada da će se suradnja
nastaviti i nadalje, te da je vašingtonski muzej napravio
preslike svih dokumenata i fotografije svih predmeta, kako
bi oni bili dostupni svim istraživačima. Sam ambasador
izrazio je zadovoljstvo novim vladinim kursom prema
kojem će se s građom pravilno postupati u smislu sjećanja
na ustaško zlo, ali I kao opomena da se takvo nešto ne
ponovi.
Rade Dragojević
--- up ---
ŠTAMPA U PRIŠTINI
ZERI, 30.11.2001.
DA LI ĆE SRBI PRIHVATITI PRUŽENU RUKU?
"Zasto Srbi ne mogu slobodno da hodaju Prištinom", glasi
pitanje najtežeg testa za period kojim prolazi Kosovo. Ako
se danas ne prihvata kao odgovor istorija koja govori da su
"sami Srbi krivi", ostaje vanredno malo odgovora. Ili ni
jedan jedini.
Medjutim, pristup koji proteruje srpsko - albansku istoriju
zajedno sa prospektima za njihovu zajedničku budućnost na
Kosovu, u stvari izlazi iz koordinata nastojanja za
pronalaženje realnih izlaza.
I kod Albanaca I kod kosovskih Srba najveći problem
danas je izgradnja zajedničkih institucija I, time, implicitno
I izgradnja novih političkih identiteta u okviru Kosova.
Parlament Kosova kakav da je, okupiće pod jednim
krovom Albance I kosovske Srbe. Ovo bi mogla da bude
dobra prilika za novi početak. Ali, da bi se stanje na
Kosovu uistinu promenilo, potrebno je da zajedno sa
Albancima, koji još uvek žive sa ratnim traumama I Srbi
promene štošta. Ako " Povratak" bude funkcionisao kao
ogranak beogradskog DOS-a, a ne kao subjekat koji
predstavlja intrerese kosovskih Srba onda su izgledi za
promene nikakvi.
Šta mogu da učine Albanci za susede Srbe da bi oni mogli
slobodno da dodju I šetaju Prištinom.
Više nego humanistički govori, svima su potrebne velike
političke odluke lidera. Sa pravima I privilegijama
zagarantovanim Ustavnim okvirom, Albanci su već
napravili prvi I težak korak na dugom putu pomirenja.
Aktuleno, red je na srpske lidere.
Mufail LIMANI
--- up ---
KOHA DITORE, 3.12.2001.
BEZ PRAVOG RUKOVODSTVA KOSOVO NEĆE
IMATI NI DRŽAVNOST
Prošlo je I suviše vremena od prvih opštih izbora na
Kosovu da bi se I dalje dozvoljavao vakuum vlasti.
Nemogućnost lidera Kosova da stvore Vladu višepartijske
koalicije ide direktno u prilog lobiju koji je protiv
nezavisnosti. Oni će zasigurno tvrditi da kosovari nemaju
demokratsku političku kulturu, da su nesposobni za
postizanje koncenzusa za njihovu nacionalnu dobrobit I da
su jednostavo nesposobni da sami vladaju.
U jednoj od najznačajnih tačaka zaokreta u istoriji Kosova
odgovornost je političke elite da demonstrira da politika
nije pitanje sticanja vlasti, položaja, statusa I privilegija.
Politika I umetnost I nauka ubedjivanja, kompromisa I
posvećenog legitimnog vladanja za postizanje primarnih
nacionalnih interesa.
Lideri DSK koji su doboili izbore takodje imaju I
odgovornost da na konstruktivan način stvore jednu
funkcionalnu koalicionu Vladu. Takva administracija treba
da ima dovoljnu većinu u paralamentu Kosova kako bi
usvojila značajne sistemske zakone. Iznad svega, ona treba
da se rukovodi programom obnove I nacionalne
transformacije koja će voditi prema demokratskom
pluralizmu, vladavini zakona, nacionalnoj nezavisnosti I
državnosti Kosova.
Prijatelji Kosova u celom svetu strpljivo čekaju da najveća
partija iznese konkretne ponude za stvaranje vladine
koalicije. Ima indikacija da će Demokratska partija Kosova
Hashima Thacija I Alijansa za budućnost Kosova
Ramusha Haradinaja biti voljne da rade zajedno sa
Demokratskim savezom Kosova. Jedan takav tripartijski
blok bi imao podršku ogromne većine javnog mnjenja I
može predstavljati jedan jedinstveni front u odnosu na
medjunarodnu zajednicu u cilju ostvarenja vitalnih
nacionalnih interesa.
S druge strane, kao većinska partija DSK ima pravo da
nominira prvog demokratskog predsednika Kosova.
Ibrahimu Rugovi će biti potrebna višepartijska podrška
kako bi dobio većinski mandat I time bi osigurao I za
planiranu Vladu većine koja bi ojačala jedinstvo cilja koji
ima Kosovo.
Istorijske konflikte I preuveličani egoizam definitivno treba
da odbace odgovorni političari, ili će oni diskvalifikovati
državu kojoj streme. Od kavog je značaja sada da li je
prikladinija pacifistička strategija ili ona oružana prema
nezavisnosti u vreme okupacije od strane Beograda. Obe su
poslužile svojim ciljevima I obe su u stvari bile dve strane
iste medalje.
Janusz BUGAJSKI
--- up ---
ŠTAMPA U SARAJEVU
SLOBODNA BOSNA, 06.12.2001.
BIH I SRJ: ZAKOPAVANJE RATNIH SJEKIRA
Intervju: Stanimir Vukićević, nedavno postavljeni
ambasador SR Jugoslavije u BiH, rođen je 1948.
godine u okolini Peći na Kosovu. Odlično govori
albanski jezik, kao i ruski i engleski, a uskoro će,
kako sam kaže, 'govoriti bosanski'
(.)Skoro će godina dana kako su uspostavljeni diplomatski
odnosi između BiH i SRJ, međutim od tada nije potpisan
gotovo ni jedan sporazum koji olakšava život građana dvije
države. Pri tome ni BiH ni SR Jugoslavija ne mogu ući u
Vijeće Evrope sve dok ne regulišu odnose sa susjedima.
Kako Vi komentarišete zašto se toliko odugovlači u
normalizaciji odnosa?
Vukićević: Nije baš da nismo potpisali nijedan sporazum,
jedan od ključnih je sporazum o formiranju međudržavnog
saveta i međudržavnog veća kojim predsedavaju šefovi
država dve zemlje. To je jedan strateški sporazum koji će
opredeliti ukupnu saradnju između SRJ I BiH. Ti
sporazumi su nedavno ratificirani u Beogradu i Sarajevu I
mi možemo očekivati da se državni savet ubrzo sastane.
Takođe, imamo dosta sporazuma u nacrtu, izrađenih i datih
obema stranama na doradu I davanje primedbi. Ja se
slažem da smo dosta vremena izgubili, ali pred nama je
jedan brži tempo. Može se očekivati da u narednih godinu
dana ovi sporazmi budu potpisani.(.)Zapinje zbog toga što
su interesi dve strane neki put oprečni. Kad to kažem, pre
svega mislim na sporazum o slobodnoj trgovini. To je
kapitalni sporazum u saradnji dve zemlje. Međutim, on
podrazumeva asimetričnost, dakle uvoz iz BiH u SRJ bez
ikakvih dažbina i carina, a postepeno smanjivanje carina I
dažbina za robu koja dolazi iz Jugoslavije u BiH.(.)
Bili ste Jugoslovenski ambasador u Tirani sve do prekida
diplomatskih odnosa SRJ i Albanije. Poznato je da se u to
vrijeme u Albaniju postavljao čovjek od velikog povjerenja
predsjednika SRJ. Da li ste bili bliski Slobodanu
Miloševiću?
Vukičević: Nikada nisam bio član nijedne partije, sem
Saveza komunista. U Albaniju sam otišao 1995. godine kao
kadar SMIP-a. Te godine Albanija je tražila kontakte na
radnom nivou. Pre mene je bio predložen Živorad Igić, ali
Albanija ga nije prihvatila. Nije tačno da sam bio blizak
Miloševiću. Tačno je nešto drugo, da su Albanci u maju
tražili od Gorana Svilanoviaa, saveznog ministra inostranih
poslova, da budem postavljen za ambasadora u Albaniji.
Neki Albanci su me u Tirani čak bratom nazivali. Imao sam
dobre kontakte i sa albanskom opozicijom kao i sa partijom
na vlasti.(.)
--- up ---
DNEVNI AVAZ, 06. 12. 2001.
NAKON OŠTRIH REAKCIJA I
NEARGUMENTIRANIH TVRDNJI
Belkić kaže da tužba protiv Jugoslavije neće biti povučena
Država BiH ispoštovala je rok i prekjučer dostavila
Međunarodnom sudu pravde u Hagu odgovor na zahtjev
Jugoslavije koja je od Suda tražila povlačenje presude
donese još 1996. godine, a po kojoj se ovo sudsko
tijelo proglasilo nadležnim da rješava tužbu BiH protiv
Jugoslavije. Odgovor BiH Sudu je bio povod da političari u
Republici Srpskoj reagiraju na samu tužbu. Reakcije su
prilično oštre. "Tužba je nelegitimna jer je podignuta prije
postizanja Dejtonskog sporazuma, ustvrdio je predsjednik
Vlade RS Mladen Ivania za Glas Amerike.
Za taj medij ambasador Jugoslavije u BiH Stanimir
Vukičević kazao je da tužba u Hagu opterećuje ukupne
odnose dvije države. Istaknuo je još i to da je je Jugoslavija
povukla kontratužbu koja je bila podnesena protiv BiH u
interesu razvoja dobrosusjedskih odnosa(.) "Povlačenje
kontratužbe Jugoslavije protiv BiH nije nikakva dobra
volja, već se radi o procesnim interesima, kaže za "Dnevni
avaz" dr. Kasim Trka, agent BiH pred Međunarodnim
sudom pravde u Hagu. Frensis Bojl, jedan od autora tužbe
BiH protiv Jugoslavije, otkrio je Glasu Amerike da postoje
veoma ozbiljna razmišljanja unutar aktuelne vlasti u BiH da
se tužba protiv Jugoslavije povuče. "Dok ja budem sjedio u
Predsjedništvu BiH, tužba protiv Jugoslavije neće biti
povučena. To ponavljam, po ko zna koji put i pomalo sam
umoran od stalnog isticanja ovog stava, izjavio je za
"Dnevni avaz Beriz Belkić, član Predsjedništva BiH."
--- up ---
ŠTAMPA U BANJOJ LUCI
NEZAVISNE NOVINE, 3.12.2001.
ANATOMIJA KORUPCIJE
Ako su sudovi i tužilastvo u Republici Srpskoj
nezavisni, otkud potpredsjedniku Skupštine gospodinu
Djeriću podaci o tome da će tužilastvo u narednom
periodu pokrenuti niz krivičnih postupaka protiv
poznatih ličnosti iz bivše vlasti.
Radomir Nešković
--- up ---
Nezavisne novine, 6.12.2001.
IVANIĆEV POYIV NA PREDAJU
Da li premijer Mladen Ivanić misli da mu neko vjeruje
kada tako olako pere ruke od svoje odgovornosti za
fakat da policijske i obavještajne službe nekoliko
godina nemaju nikakvih relevantnih informacija o
kretanju dvojice svojih gradjana. Krajnje groteskno
zvuči i premijerov poziv da oni koji znaju gdje se
dvojica odmetnika nalaze, takve podatke dostave
policiji.
Branko Perić
--- up ---
Nezavisne novine, 7.12.2001.
KALINIĆEV BIJEG IZ HAGA
Ako Kalinić jos nije uvidio koliko je bila besmislena
njegova gluma u ulozi glavnog čekica SDS i da se
*čekic prije istroši od nakovnja*, a da je dršku bilo
moguće naći u svakom sumarku na Palama, onda nije ni
trebalo da se bavi politikom.
Dragan Jerinić
--- up ---
ŠTAMPA U SKOPLJU
LOBI, 3.12 2001.
TRANSFORMACIJA ALBANSKE VOJSKE
.Aktuelno, prema Svetskom godišnjaku CIA-e, Albanija
troši približno 35 miliona dolara godišnje na vojnom polju.
Makedonija (ne računajući tu troškove u vreme krize) troši
73 miliona dolara, dok Jugoslavija zatamnjuje oba svoja
suseda trošeći više od 700 miliona dolara. Kako američki
zvaničnici tako I oni albanski su izneli da Albanija treba da
troši za vojsku koliko ima mogućnosti. Ta količina
približno predstavlja tri odsto opšte godišnje proizvodnje
zemlje I istovremeno to je najniža količina medju svim
ostalim zemljama u regionu. Prema novim reformističkim
planovima, ovaj vojni budžet će se prepoloviti. Efektivno,
Albanija sa stanovništvom većim 70 odsto od Makedonije I
sa godišnjom proizvodnjom većom od nje će imati brojčano
jednaku vojsku sa njom. Ali, Albanija će trošiti tri puta
manje od Makedonije za vojsku. Ako kao primer uzmemo
vazduhoplovne snage, onda se postavlja još jedan veliki
znak pitanja. Po prvi put u poslednjih 50 godina, Albanija
neće imati vojne avione, već samo 20 - 30 helikoptera.
Makedonija je u medjuvremenu već kupila avione Suhoj -
25, koji uglavnom služe za gadjanje kopnenih ciljeva.
Efektivno, nakon kupovine vojnih helikoptera MI - 24,
aviona Suhoi - 25, 150 tenkova I blindiranih vozila,
Makedonija ima veći funkcionalni arsenal od Albanije. U
tu procenu nisu uvšćene jugoslovenske vojne snage koje su
statustički u svakom pogledu deset puta veće I snažnije od
onih u Albaniji.
Ovo je realnost I vojni balans izmedju Albanije I njenih
suseda. Jedini stabilizacioni faktor u ovoj dihotomiji gde
izgleda albanska Vlada polaže sve nade, je podrška NATO
I Amerike. Novi američki plan rekostrukcije vojske
Albanije može imati kao rezultat povećanje efektivnosti I
profesionalnosti, ali on neće povećati njenu vojnu snagu.
Albanija dobrovoljno počinje da oživotvoruje odbrambenu
strategiju koja je ranije nametana zemljama gubitnicama u
svetskim ratovima koje su se smatrale agresorskim
zemljama. Ovom reformom, američki eksperti će se
osigurati da Albanija neće biti u stanju da sama odbrani
svoju teritorijalnu celokupnost I neće moći upotrebiti
diplomatiju snage sile u slučaju izbijanja nekog novog
konflikta u regionu.
Kraj
--- up ---
|
|
