 |
SAT, 08 DEC 2001 22:35:10 GMT
PREGLED ŠTAMPE (23.11. do 30.11.2001.)ŠTAMPA U BEOGRADU ŠTAMPA U TIRANI ŠTAMPA U ZAGREBU ŠTAMPA U PRIŠTINI ŠTAMPA U SARAJEVU ŠTAMPA U BANJOJ LUCI
ŠTAMPA U BEOGRADU
DANAS, 24-25.11.2001.
Kosovo, nedelju dana posle prvih parlamentarnih izbora
KOME SE I ČEMU OTVARAJU VRATA?
(...)Situacija je, kako reče jedan američki balkanolog,
izuzetno fluidna, u nedostatku medjunarodnog konsenzusa,
dozvoljava svakojaka tumačenja, samim tim i moguće
sporove oko krajnjeg političkog statusa Kosova. Svi se,
doduše, pozivaju pozivaju na formulaciju o "suštinskoj
autonomiji", ali malo ko može da pruži argumentovano
objašnjenje šta to praktično znači: povratak na Ustav iz '74,
pretvaranje Kosova u treću jugorepubliku ili autonomija u
ustavno-pravnom okviru Srbije. Albancima je svaka od
ovih opcija trenutno neprihvatljiva, mrska im je i sama
pomisao da bi, posle svega, mogli ponovo živeti pod istim
krovom sa Beogradom. Ali, isto tako svesni su da sadašnji
odnos snaga u svetu ne ide na njihovu vodenicu
(nezavisnost). Dokle god SAD, Rusiju i Kinu na okupu
bude održavala zajedniča briga o svetskom terorizmu, vrata
za osamostaljivanje Kosova biće čvrsto zatvorena.
Toga je svesna i civilna (UN) administracija na Kosovu,
kada je Hekerupovim ustavnim okvirima uspostavila
model, koji, s jedne strane, kod Alabanaca proizvodi privid
da su se, posle izbora, izborili za samoupravu, a, s druge,
jača gotovo sve elemente medjunarodnog protektorata. Što znači, ništa se
značajnije na Kosovu ne može odlučiti
ako iza toga ne stoji paraf Hansa Hekerupa. To bi, opet,
trebalo da sugeriše zaključak kako se medjunarodna
zajednica još dugo neće povući sa teritorije pokrajine, pa
samim tim ni da će pitanje utvrdjivanja konačnog
političkog (ili državnog) statusa u dogledno vreme stići na
dnevni red.
Ivan Torov
--- up ---
BLIC, 26.11.2001.
NEVINOST BEZ ZAŠTITE
U istom broju revije "Reporter" u kojem je objavljen
apokrifni spisak 17 potencijalnih ševeničkih pitomaca iz
redova policije i još nekih tristotinak, što živih, što mrtvih
svedoka ili potencijalno sumnjivih učesnika poslednjih
bojeva na Kosovu, objavljen je i izveštaj Fonda za
humanitarno pravo o policijskom bezakonju počinjenom u
doba bivšeg režima. U tom se izveštaju, recimo, podseća na
prebijanje i mučenje 'otporaša' u Vladičinom Hanu, kojima
je, posle klasične policijske torture bilo naredjeno još i da
čitaju Hadži Strujinu "Politiku, a zasad (još) niko nije
tražio da se zbog tog izveštaja uhapse urednici, zabrani
revija ili ukine pomenuti Fond.
Moguće je da niko, ama baš niko, od pripadnika (bivše)
policije nije učinio ništa loše na Kosovu, ali policija koja je
srpsku decu u Vladičinom Hanu vešala glavom nadole I
batinala pendrecima, a zatim mučila čitanjem "Politike"
naglas, ipak mora imati izvesne teškoće da uveri običnog
smrtnika kako se na Kosovu, prema Albancima, ponašala 'u
rukavicama'.
Nova vlast svoj odnos prema zločinima i zločincima, tj.
prema Haškom tribunalu, ne može na dugi rok, zasnivati na
tvrdnji da je bilo zločina, ali ne i zločinaca. Mnogo
efikasniji vid saradnje bio bi podastiranje autentičnih
dokaza protiv zločinaca - što bi bila i efikasna zaštita I
odbrana pogrešno optuženih i osumnjičenih - a ne čudjenje
kad takvi dokazi 'isplivaju', na obale Dunava ili na stranice
novina.(...)
Vlast koja pokušava da uspostavi sopstveni autoritet
štiteći, bez ostatka, organe prinude od svih zuluma koje
(ni)su počinili, iznosi na videlo opasan manjak sopstvenih
legitimacijskih argumenata I instrumenata: ako, naime, ova
vlast nema da ponudi sebi u prilog ništa jače od rešenosti
da se 'brani', odnosno održava, uz pomoć vojske I policije,
onda smo, izgleda, na tragu ozbiljnom nesporazumu o
prirodi I ciljevima demokratskog preobražaja društva,
započetog 5.oktobra 2000 godine.(...)
Branislav Milošević
--- up ---
NEDELJNI TELEGRAF, 28.11.2001.
Beleške glavnog urednika
KARLA PROTIV ZORANA
Hajdemo in medias res: Hag ruši srpsku vladu koja hoće,
gle paradoksa, da saradjuje sa Hagom, i čiji reformski kurs
podržavaju i SAD i Evropska unija.
U zgradi Vlade Srbije, pod visokim stropovima hodnika I
po lavirintima stepeništa, još luta jeka potpetica Karle del
Ponte, tako je oštro I ljutito hodala prilikom nedavne
posete...
U Vladi Srbije bila je prijateljski primljena, pa njenu
bahatost možemo shvatiti kao napor da održi imidž čelične
tužiteljke (stečen isključivo na Miloševiću), s kojim se
ugradila u planetarne medije...
Ma čim se upale kamere u sudnici, Karla, svesna da je
posmatra ceo svet, počinje mimikom da komentariše sve
što se dogadja: diže obrve, pući usne, prezrivo se smeška,
strelja pogledom. A Florans Artman, kao kontrapunkt, sa
zavodljivim izgovorom srpskog, naočarima i mini suknjom
zrači erotikom neverovatnom za autorku toliko
jednosmerne knjige o ratu na Balkanu (Dijagonala laufera).
U redu, teško je ljudski odoleti glamuru i vitruelnosti koja
se stvorila oko Hašog tribunala, ali neka ostane pred
kamerama i za kamere. Jer, posao tužioca je da razmrsi
lavirinte balkanskih zločina u ratu koji je, kako smo već
pisali, imao mnoge, i ne samo srpske, organizatore I
učesnike.
U Zagrebu, Sarajevu, Prištini za Karlu del Ponte nema
toliko razumevanja kao u Beogradu. Zašto se u Hagu ne
nalaze Alija Izetbegović, pa hrvatski i albanski organizatori
ratnih zločina? Ne može se valjano suditi MIloševiću, a da I oni ne budu na
optuženičkoj klupi. Jer, razvijanjem optužbe za optužbom protiv Miloševića,
a bez čelnika
"bratskih naroda", opet se stvara ubedjenje da se u Hagu
sudi samo Srbima. A to ubedjenje može skupo da košta
demokratsku vlast u Beogradu. I Srbiju, naravno. Ako
Karla dosadašnju volju Beograda da saradjuje sa Hagom
tumači kao slabu kariku na koju treba navaliti iz sve snage,
lako može dobiti jaku kariku, sa kojom će saradnja prestati.
Može srušiti aktuelnu, a uspostaviti novu vladu koja će
Srbiju zatvoriti baš kao u vreme Miloševića. A onda je I
Karlinom slikanju kraj.
Momčilo Đorgović
--- up ---
ŠTAMPA U TIRANI
GAZETA SHQIPTARE, 25.11.2001.
JEDAN SUMNJIVI ANTITERORISTIČKI PAKT
Predlog FYROM već u startu sadrži ne samo grešku
devijacije od cilja I oblika organizovanja svetske
antiterorističke koalicije. Diplomatija FYROM je pokazala
balkansku naivnost I istrajnost u otvorenom iznošenju
realnih ciljeva predlagača ovog navodno "antiterorističkog"
pakta, proglašavajući njegov jasni I jedinstveni antialbanski
karakter.
15. novembra predsednik Boris Trajkovski je izjavio da
"albanski terorizam preti nama, našim susedima I celom
Balkanu". U njihovom bilateralnom susretu Koštunica I
Trajkovski su izjavili da je zajednički neprijatelj dveju
država albanski terorizam. Na ovaj način zvanično
proglašeni cilj od strane rukovodstva FYROM oko ovog
regionalnog "antiterorističkog" pakta su Albanci, protiv
kojih Beograd I Skoplje nude da involviraju sve države
regiona. I ovaj Pakt kojem nedostaje kako pokriće tako I
diplomatska demagogija, predložen je Turskoj, Grčkoj,
Bugarskoj, Rumuniji, Albaniji, kao I državama koje su
proizašle iz bivše Jugoslavije. Nedostatak logičnog smisla
se veoma jasno razaznaje.
Bilo kakvi da su stavovi, rezerve, politika I strategija
odnosa svake od država regiona na adresu albanske nacije,
ne može se pomisliti da će one biti toliko naivne I da će
pristupiti nekakvom srpsko - makedonskom paktu koji
zvanično proglašava da je uperen protiv Albanaca.
Pouzdani diplomatski izvori u Tirani I drugim glavnim
gradovima regiona kažu da izuzev Beograda nijedan od
diplomatskih I zvaničnih krugova ostalih zemalja regiona
nije dao pozitivan odgovor niti je podržao srpsko - makedonski predlog o tom
paktu, čak su ga otvoreno
ignorisali. Predstavljeni pakt je veoma daleko od duha I
ciljeva svetske antiterorističke koalicije.
SAD su jasno iznele da se filozofija organizacije, principa I
programa ove velike koalicije oslanja na dva temeljna
stuba:
Prvo, u rukovodjenju svetskom antiterorističkom
koalicijom od strane SAD.
Drugo, u shvatanju I prihvatanju suštine antiterorističke
borbe kao rata koji se ne dešava medju civilizacijama,
verama ili rasama, već kao rat izmedju civilizacije I
anticivilizacije. Ricard Haass, direktor Ureda za političko
planiranje u Stejt departmentu je u jednom govoru o
multilateralizmu borbe protiv terorizma u globalnoj epohi
koji je održao 14. novembra podvukao da svaka
multilateralna inicijativa u borbi protiv terorizma mora da
ima fundament rukovodjenje SAD I da se te antiterorističke
inicijative ne mogu vezivati za sećanja ili neprijateljstvima
iz prošlosti ili pak zategnutim odnosima medju državama.
Srpsko - makedonska diplomatija još uvek ne uspeva da
shvati nove realnosti stvorene u svetu nakon 11. septembra
I nastavlja I dalje, iz jednog ili drugog razloga, da bude
taocem zastarelih stavova prema drugim rasama I verama.
Nije slučajno, kada se postavlja kao rep regionalnog
"antiterorističkog" pakta borba protiv jedne nacije koja je
druge rase I druge vere. Premijer Hrvatske I. Račan je
upozoravao region ovih dana oko opasnosti koje u sebi
sadrži nastojanje da se terorizam identifikuje sa rasama,
verom ili nacijom.
Region Jugoistočne Evrope je uistinu jedan od
najnestabilnijih regiona evropskog kontinenta, gde je
destabilizacija u ovih poslednjih deset godina dolazila od
politika državnog terorizma Miloševicevog tipa ili od
diskriminatorskih politika koje je sledilo makedonsko
rukovodstvo prema albanskom narodu u FYROM. Ova
destabilizacija može ići I dalje, ako se za cilj ima stvaranje
mini saveza ili mini grupa na jeftinim verskim I racijalnim
interesima protiv jednog ili drugog naroda ili nacije u
regionu.
DIPLOMATICUS
--- up ---
GAZETA 55, 27.11.2001.
JOŠ TRI OČEKIVANE DRŽAVE
Medjunarodni faktor ne može reći, utoliko manje da
primora Srbiju da se ne samonaziva Jugoslavijom, već da
se vrati svom vajkadašnjem imenu Srbija. Užasni odlasci iz
nje širi naziv Jugoslavija su skupili do poslednje zemlje
koja još uvek nije pokazala političku razloznost da bi
prihvatila raspad. Ovo ime, dakle Jugoslavija, ako još uvek
funkcioniše ovako formalno nije zbog zasluga Srbije već
male Crne Gore kao njene beznačajne komponente te
države kakva je I ostala. Crna Gora vrši politicka nastojanja
I preko svojih mogućnosti da emancipuje Srbiju da se ona
ubedi da nema više Jugoslavije, već da ima jednostavno
samo Srbije. Narednog proleća očekuje se referendum
Crnogoraca.
Kako pišu analitičari, obični Srbi svakim danom sve više se
izjašnjavaju u prilog tome da je bolje da se Crna Gora
odvoji I da Srbija više ne pati zbog nje.
S druge strane, u Crnoj Gori postoji široka javnost koja
podržava nezavisnost, zbog toga je odlučeno da se sazove
referendum. Tamo se smatra da je došlo vreme da se
Podgorica spasi beogradskog centralizma koji želi malu
republiku za to malo mora kao strategiju I geopolitiku.
Zvanična politika u Beogradu je iznela da u slučaju da
pobedi nezavisnost kao političko resenje, oni će priznati
nezavisnu državu Crnu Goru.
Kako izgleda I kako se vidi, očekuje se da ce nakon četiri
sad već priznate zemlje kao nezavisne države - Slovenija,
Hrvatska, Bosna I Hercegovina I Makedonija, biti još tri
nove države. Peta po redu očekuje se da će biti Crna Gora.
Nakon ovog istorijskog crnogorskog trenutka referenduma
I moguće pobede nezavisnosti, okončala bi se definitivno I
formalna strana Jugoslavije. To bi donelo novu političku
okolnost. Iako Kosovo, kao proces oslobadjanja izgradnje
nema direktnih veza sa ovim razvojima izmedju Srbije I
Crne Gore, on sledi I podržava nastojanja za proglašenje
njegovog statusa, kako zahtevaju gradjani, nezavisne
države. To nije u suprotnosti sa Rezolucijom 12 44 koja
priznaje suverenitet Jugoslavije nad Kosovom. Kada
ostatku Jugoslavije odumre I formalizam jugoslovenske
države, Kosovo ce postati državom sa svim
neophodnostima koje su potrebne jednoj državi. Čak I više
od toga: ono ima nadgledanje, podršku I zaštitu NATO I
OUN. Srbiji ostaje da bira: da promeni svoje ime u
Jugoslavija ili da skine ovaj ogroman prekrivač kako bi se
samonazivala kako je I bila poznata tokom istorije,
jednostavno pod imenom Srbija.
Tako se očekuje da se duga I krvava kriza okonča tamo gde
je I započela, na Kosovu. Figure će se tako uopšte uzev
vratiti na svoje mesto. Ovo veliko taloženje pretvara bivšu
Jugoslaviju u stanje hladnog pepela, nakon velikih požara,
uvodeći tako region u doba smirivanja.
Kosovo očekuje formalno priznavanje nezavisnosti.
Jugoslavija očekuje formalno nepriznavanje kao ostatak
federacije.
Qemal SAKAJEVA
--- up ---
ŠTAMPA U ZAGREBU
NOVI LIST, 26. 11. 2001.
PRIJE UVOĐENJA EURA OJAČATI
GOSPODARSTVO
Je li Hrvatska spremna za uvođenje eura, ili ne?
(...)Predsjednik Vlade Slavko Linić "lopticu" je, doduše,
prvog dana savjetovanja ekonomista prebacio na Hrvatsku
narodnu banku naglasivši da vjeruje kako Središnja banka
"ozbiljno razmišlja o eurizaciji i o odnosu kune prema
euru". (...)Indirektno je stao na stranu upravo onih koji smatraju da je bez
jakog gospodarstva i visokih, ili barem
viših stopa razvitka - iluzorno i razmišljati o uvođenju eura.
"U uvjetima kad je hrvatsko gospodarstvo opterećeno
nizom unutarnjih i vanjskih slabosti, bilo kakva monetarna
mjera krajnje je rizična", potvrdio je u izjavi
za naš list potpredsjednik Linić.
(...)Za sada bi, stoga, trebalo biti jasno - kako upozorava
makroekonomist i stručnjak za međunarodne ekonomske
odnose prof. dr. Soumitra Sharma: "Eurizacija nije spas za
Hrvatsku, (...)iako smo, na drugoj strani, na neki način već
u zoni eura, jer je gro naše štednje u inozemnoj valuti."
D. Šantić
--- up ---
SLOBODNA DALMACIJA, 28. 11. 2001.
PITANJE GRANICE I LJUBLJANSKE BANKE
RIJEŠITI KOMPROMISOM
Došao sam u Hrvatsku da bih potvrdio kako su odnosi
Hrvatske I Slovenije na vrlo visokoj razini, ali da mogu biti
još i bolji.
(...)Žao mi je što je kod najvažnije točke naših odnosa,
utvrđivanja morske granice, došlo do određenog zastoja.
No uvjeren sam da postojeći sporazum predstavlja dobar
kompromis koji ostavlja po strani rasprave o kopnenoj
granici, jer bi to moglo zakomplicirati odnose dviju država
-kazao je slovenski predsjednik Milan Kučan u utorak,
nakon razgovora sa svojim domaćinom, hrvatskim šefom
države Stipom Mesićem.
(...)Ako bi Hrvatska i Slovenija uspjele u dogovoru, onda bi
im takva spremnost i sposobnost u rješavanju problema bile
I svojevrsna ulaznica za Europsku uniju. (...)
Bisera Lušić
--- up ---
FERAL TRIBUNE, 1. 12. 2001.
PRAVDA ZA HRVATSKU
(...)Deset godina nakon krvavog jutra u Škabrnji, Zorana
Banić je banula na ciriški aerodrom. Švicarska policija ju je
zatvorila, jer je za njom bila raspisana međunarodna
tjeralica. Tražila ju je Republika Hrvatska, gdje je zbog
svojih ratnih zločina u odsutnosti osuđena na maksimalnu
kaznu od 20 godina zatvora. (...)Republika Hrvatska je, vjerovali ili ne,
unaprijed izgubila obnovljeni sudski proces
protiv Zorane Banić. Proces je po hitnom postupku, prije
nego što je zakazana glavna rasprava, opstruiralo trapavo
hrvatsko sudstvo uz presudnu pomoć članova zadarskoga
Odvjetničkog zbora. (...)Premda je zakon izričit u traženju
da pritvoreni optuženik ni dana ne smije biti bez branitelja,
Zorana Banić ga danima nije imala ni de facto ni de iure.
(...)Nakon Marinovića, obranu Zorane Banić odbili su I
Jakov Šinkić I Slaven Dmitrović. Kada je postalo više nego
izvjesno da će isto učiniti svaki zadarski odvjetnik čije ime
Banićka zaokruži, oglasio se Ivan Šalina, predsjednik
Odvjetničkog zbora Zadar.
(...)Ivan Šalina je odgovornost za protupravnu situaciju u
kojoj se našla Zorana Banić prebacio na Županijski sud,
koji je propustio imenovati branitelja po službenoj dužnosti
(...)Ali Zorana Banić je, reći ćete onako ljudski, zločinac.
Da, kažem i ja ovako ljudski, Zorana Banić je zločinac. I za
svoje je brutalne zločine kažnjena pravomoćnom pa sada
ukinutom presudom. I bit će za njih osuđena opet, nakon
što joj budu ponovo dokazani u pravednom sudskom
postupku. A sudski postupak, jasno je valjda svima osim
zadarskim odvjetnicima, može biti pravedan samo ako
se Zorani Banić omogući pravo na obranu. (...)
Predrag Lucić
--- up ---
ŠTAMPA U PRIŠTINI
KOHA DITORE, 26.11.2001.
KOJI SADA TREBA DA BUDE PUT KOSOVA
Iz intervjua sa Anthony Lloyd, šefom britanske misije na
Kosovu
*Ako na neki način dodjemo u situaciju da vidimo da se
formira Vlada albanskog političkog subjekta koji je dobio
većinu, u ovom slučaju DSK (LDK) sa srpskom koalicijom
"Povratak", kakve mislite da bi bile reakcije u vezi
formiranja takve jedne koalicije I da li mislite da bi Vlada
proizašla iz nje bila stabilna u ovoj fazi u kojoj se nalazi?
-Mislim da Kosovo može otvarati puteve. Mislim da
Kosovo može da bude jedan primer. Po meni, jedna
multietnička Vlada je najbolji način da se ide napred, ima
više od jedne zajednice na Kosovu, a Miloševićeva vlast je
platila racun misleći suprotno. Veoma je značajno da
ovdašnja većina preuzme ozbiljno odgovornost za manjine.
Tako, ovo je dobra prilika da Kosovo otvori put. Tako, moj
odgovor je DA, ja se nadam da bi bila stabilna, I NE, ja ne
lažem.
Verujem da je Skupština najbolji način da se to uradi putem
glasova a ne konflikata, demokratijom a ne nerazumevanjem I nasiljem.
Tako ja mislim da su ovi izbori otvorili put za razložne
diskusije, razumna pitanja I kako da se rešavaju brojni
kompleksni problemi medju zajednicama.
*Kako očekujete da će raditi Srbi koji će učestvovati u
Vladi?
-Nadam se I očekujem da će oni raditi I omogućiti da
samouprava na Kosovu funkcioniše. Bilo je mnogo govora
u vezi sa definitivnim statusom u poslednje vreme. Mislim
da su ti razgovori prevremeni. Mislim da niko ne bi dobio
poželjan sporazum ako bi smo se sada adresirali na
definitvi status. Prošlo je veoma malo vremena od
okončanja konflikta I mislim da je veoma rano za političku
transformaciju koja se desila u čitavom ovom regionu.
Kosovo će biti u mnogo povoljnijem položaju za
razmatranje pitanja statusa u trenutku kada ove
transformacije budu funkcionisale u modernim političkim
institucijama sa političkim predstavnicima. To se ne odnosi
samo na Kosovo, već I na Srbiju. Mislim da su svi od
pomoći da definitivni status bude upravo ovaj - poslednji
akt u procesu političkih transformacija.
Dakle, nadam se I očekujem da će srpska partija
konstruktivno raditi u parlamentu kako bi funkcionisao
multietnički parlament, multietnička Vlada. To je poruka
koju ćemo I mi uputiti Srbima u parlamentu.
Adriatik KELMENDI
--- up ---
ZERI, 27. -28. 11.2001.
OVOG 28. NOVEMBRA
U istoriji političkog otpora kosovskih Albanaca, 28.
novembar Dan zastave obično je dočekan sa spremnošću da
se učini mnogo više za oslobodjenje Kosova I iznova
isticanom željom da se naredni praznik dočeka u slobodi.
Najveći albanski nacionalni dan za kosovare je bio
istovremeno dan praznika I tuge.Zna se I zašto.
Ovaj 28. novembar kosovari dočekuju nakon uspešnih
parlamentarnih izbora koji su stvorili nove okolnosti za
utemeljenje demokratske vlasti na Kosovu, prve u njegovoj
istoriji. Zatim, ovoga puta, gradjani Prištine, glavnog grada
Kosova, proslaviće Dan zastave u prisustvu spomenika
Skederbega. San mnogih pokolenja će tako postati realnost.
Ovog 28. novembra, na ovim prostorima će biti mnogo reći
o saradnji, jedinstvu, slobodi I demokratiji, prisećaće se
palih za slobodu koji su odavno od strane živih podeljeni u
partijske tabore, ponovo ce se isticati neophodnost
nezavisnosti Kosova koja se neretko shvata kao partijski
projekat ili pak odredjene političke grupe.
Ne verujemo da će naši političari biti zajedno ovog 28.
novembra.
Bilo kako bilo, značajno je istaći da se poslednjih godina,
gde god ima Albanaca, dogodila nacionalna obnova I da je
rešenje albanskog nacionalnog pitanja sa posebnim
projektima na Kosovu, u Makedoniji, u Crnoj Gori i u
dolini Preševa, sastavni deo zapadnog procesa
demokratizacije I stabilizacije Balkana.
Blerim SHALA
--- up ---
MAG, 28.11.2001.
NEVIDLJIVA JOVANKA
"Zapravo je neobično kako je relativno mlad čovek
(Drnovšek ima jedva 51 godinu) tako brzo postao maršal
Tito. Njegovi partijski drugovi govore o njemu (te o
njegovim aktivnostima odnosno neaktivnostima) kao da
više nije među njima, nego negde daleko iznad njih, pošto s
njim ne mogu da komuniciraju. To se prošle nedelje
najbolje moglo uočiti kod sekretara partije Bogdana
Biščaka, koji je govorio o pripremama na partijski kongres
ali nije znao ama baš ništa da kaže šta će zaista učiniti
njegov šef. Ponavljao je donekle nostalgično žalopojke
"kako se u Liberalnoj demokratiji Slovenije trude da
Drnovšek ostane na čelu partije", kako se "nadaju da će se
ponovo kandidovati", te kakva bi "šteta bila ukoliko ne bi
uspeli da ga ubede" i "kako svi sa nestrpljenjem čekaju na
njegovu odluku". Sve to, umesto da je pre konferencije za
štampu skoknuo do njega i na brzinu ga upitao šta
namerava da učini. Tako su se nagađanja samo još više
pojačala i bilo je očito da su samo dve mogućnosti: ili je
vrh partije namerno izgubio vezu s Drnovšekom, ili se sam
povukao u izolaciju. Zato nije neobično da mi se na
trenutak učinio kao Tito u osamdesetim, samo nigde nisam
video Jovanku."
Danilo SLIVNIK
--- up ---
DNEVNIK, 30.11.2001.
KAD PRIJATELJSTVO NIJE DOVOLJNO
"Ni prijateljstvo između Milana Kučana i Stipe Mesića, niti
ugled koji slovenački predsednik neosporno uživa u
Zagrebu - ovog puta nisu bili dovoljni; spor oko
međudržavne granice i druga otvorena bilatelarna pitanja
ostaju eminentan izraz tzv. nacionalnih interesa i kao takva
ostaju van dometa uzajamne simpatije pojedinih političara.
Tu su verovatno brzo ustanovili i stari drugovi Kučan i
Račan; parlamentarna demokratija traži svoju cenu, pa
makar to i nije u skladu sa dugoročnim interesima i
strategijama država čiji najodgovorniji tumači jesu
državnici. Koliko je Kučanov nastup u Saboru uspeo uveriti
ili proimeniti mišljenje bar nekog hrvatskog zastupnika u
vezi već parafiranog sporazuma o granici pokazaće se na
sednici koja će biti u celini namenjena odnosima sa
Slovenijom. Niko, medjutim, ne gaji neke uzvišene iluzije
o tome. Pa ni Kučan. Pristup uređenja bilateralnih pitanja
severno i južno od Kupe ostaje različit, podeljen. Slovenija
polaže nade u sporazum koji je, uprkos svemu,
kompromisan - a za lokalne samozvane "borce za južnu
granicu" čak kapitulantski - iako joj na moru obezbeđuje
dobro rešenje, prema nekim stručnjacima čak i bolje od
svih očekivanih u slučaju međunarodne arbitraže. U to ne
sumnja ni deo hrvatske politike, koja u sporazumu vidi
mogućnost da od Slovenije unapred zahteva saniranje dva
po Hrvate boleća pitanja: sporazum o nuklearnoj elektrani
Krško i vraćanje deviznih uloga hrvatskim štedišama
Ljubljanske banke. Uz malo špekulativne logike mogli
bismo da kažemo da je Hrvatska parafirala sporazum kako
bi Sloveniji počele da se cede sline, a onda je igru
prekinula, da bi novim dogovorom - neposredno uoči
evropskog i šengenskog finiša Slovenije - prethodno
iznudila uređenje preostalih spornih pitanja... Hoće li,
dakle, biti potreban novi krug pregovora? Da li će zaista
biti potrebna arbitraža? Najzad, kome bi zaista koristio
nastavak nedogovaranja?"
Franco JURI
--- up ---
ŠTAMPA U SARAJEVU
DANI, 30.11. 2001.
KARL LAMERS, NJEMAČKI PARLAMENTARAC
NISAM PROJEKTIRAO "ČEKAONICU"
(.)DANI: Protivljenje Fischerovom prijedlogu je bilo vrlo
veliko, naročito u Hrvatskoj, koja insistira na
individualnom procesu integracije, tim prije što bi
jugoistočna EU mogla biti čekaonica za prijem u EU.
Dakle, u kojoj mjeri ovaj regionalni pristup šteti
naprednijim zemljama regiona, poput Hrvatske, koja bi
uskoro mogla dobiti status kandidata za prijem u EU.
LAMERS: Da bi otklonili sve moguae nesporazume:
članstvo u Uniji jugoistočne Evrope ni na koji način ne
stavlja u pitanje individualno članstvo u EU svake pojedine
države u regiji, to jest, njihov put u tom pravcu. Dapače,
pojačana kooperacija sa susjedima svim će učesnicima
donijeti političke i ekonomske prednosti, a individualni
put ulaska u EU skratiti. Proces individualnog prijema u
EU treba da bude ubrzan, učestvovanjem u Uniji
jugoistočne Evrope. O nekoj "čekaonici" ne može biti
govora.(.)
Emir SULJAGIĆ
--- up ---
OSLOBODENJE, 30.11.2001.
DOGOVORENO FORMIRANJE KOMISIJE ZA
REHABILITACIJU SAVE
Visoki zvaničnici BiH, Slovenije, Hrvatske i SR
Jugoslavije, sinoć su u Sarajevu potpisali Pismo namjere o
formiranju komisije za rehabilitaciju i revitalizaciju rijeke
Save. Pismo je potpisano u okviru Radnog stola II Pakta o
stabilnosti za jugoistoenu Evropu koji se održava u
Sarajevu. Krajnji cilj potpisivanja Pisma namjere je da
bi se moglo upravljati i koristiti ovom rijekom, a čišćenje I
rehabilitacija kao i plovidba će biti omogućeni združenim
međunarodnim naporima.(.)
--- up ---
DNEVNI AVAZ, 28. NOVEMBAR 2001.
Komentar dana
RASPRODAJA FEDERACIJE
Prodajom Sarajevo osiguranja slovenskom Triglav
osiguranju FBIH se u korist Slovenije odriče nekoliko
miliona KM godišnje. Pretvorba državnog u privatno
vlasništvo, koja se već godinama karakterizira kao ključ za
ekonomsku obnovu i razvoj BIH, polahko ali sigurno
pretvara se u suprotnu krajnost, javnu rasprodaju države.
Prodaja u bescijenje firmi koje su u kolapsu i u kojima je
osnovni cilj pokretanje proizvodnje i upošljavanje radnika
sasvim je razmljiva, pa čak i poželjna, s obzirom na realno
stanje bh. privrede.
Međutim, olahko odricanje države od svojih zlatnih koka,
koje je u posljednje vrijeme sve prisutnije, dovodi u pitanje
ne samo stručni, već i moralni kredibilitet osoba zaduženih
za zaštitu državnih interesa.
Ilustrativan primjer nelogienog odnosa prema firmama koje
su dugoročno siguran izvor sredstava za punjenje, u ovom
slučaju federalnog budžeta, predstavlja privatizacija
Sarajevo osiguranja, jedne od najjačih osiguravajućih kuća
u BiH.
Ako se prepuštanje većinskog udjela u kapitalu
privatizacijsko-investicionim fondovima i pojedinačnim
učesnicima javnog upisa dionica može obrazložiti željom
države da i građanima pokloni dio privatizacijskog kolača,
prodaja preostalih 45,5 posto državnog kapitala nema niti
može imati nikakvog logičnog opravdanja. Tim prije što je
jedini potencijalni kupac slovensko Triglav osiguranje,
osiguravajuća kuća u državnom vlasništvu, što praktično
znači da se prodajom Sarajevo osiguranja FBiH direktno u
korist Slovenije odriče sigurnog godišnjeg prihoda od
nekoliko miliona KM.
Eksperti za tu oblast na tu činjenicu, ali i brojne druge štete
Koje proizlaze iz ovakvog načina raspolaganja državnim
kapitalom, već odavno ukazuju. Nažalost, njihovi apeli
ostaju bez odjeka, baš kao i upozorenja da Slovenci
ekonomski koloniziraju BiH njenim vlastitim novcem, koji
potiče od ušteđevina bh. građana koje je otuđila
Ljubljanska banka.
Armin ZEBA
--- up ---
DNEVNI AVAZ, 28. NOVEMBAR
MEDUDRŽAVNO DIPLOMATSKO
POVJERENSTVO
Zašto Hrvatskoj smeta Sporazum o prioritetima u provedbi
Ugovora o granici
Sporazum napravljen da bi MDP mogao korigirati graničnu
Crtu
-Hrvatska ne priznaje valjanost Sporazuma o prioritetima u
provedbi Ugovora o državnoj granici između BiH i RH I
zbog toga je na posljednoj sjednici Međudržavnog
diplomatskog povjerenstva (MDP) za granice pitanje ovog
sporazuma okvalificirano kao otvoreno - saznaje Dnevni
avaz od dobro obaviještenog izvora. Sjednica MDP-a za
granice održana je prije nekoliko dana u Zagrebu. Bila je to
deveta sjednica Povjerenstva, a osma je održana prije skoro
dvije godine.
-I ta činjenica dovoljno govori:jednostavno, Hrvatska nije
zadovoljna što Sporazum o prioritetima uopće postoji.
Sporazum je postignut u vrijeme dok je u Hrvatskoj na
vlasti bio HDZ. Pretpostavljam da je to razlog
nezadovoljstva sadašnjih članova MDP-a iz Hrvatske.
Mada, uvjeren sam - a to je bh. strana i kazala u Zagrebu -
da sporazum nije loš i da ostavlja prostora za dobre
dogovore - kaže naš sugovornik.
Hrvatska strana, pak kaže naš izvor, cijeni da Sporazum
nema snagu međudržavnoga ugovora i da ga se ne bi
trebalo držati u daljnim aktivnostima MDP-a. (...)
H. ORAHOVAC
--- up ---
ŠTAMPA U BANJOJ LUCI
NEZAVISNE NOVINE, 29.11.2001.
NAŠI ZLOČINI I PRAVDA
Svijest o hiljadama potencijalnih zločinaca, koji
nesmetano hodaju Bosnom i Hercegovinom ne samo da
prijeti našem miru, već dovodi u pitanje i našu
spremnost da se uhvatimo u koštac sa vlastitim
sumnjama u nepristrasnost "druge" ili "treće" strane.
Bez obzira što im je ponudjena pomoć stranih kolega,
sudije u BiH moraće suditi dojučerašnjim "zaraćenim
stranama", svojim poznanicima, kolegama ili prijateljima!
Nihada Jablić
--- up ---
NEZAVISNE NOVINE, 30.11.2001.
TANDEM ZA PROŠLOST
Stav američkog ambasadora u BiH Kliforda Bonda da ne
želi da se sastane sa predstavnicima SDS, pa čak I
onim koji zauzimaju državne funkcije, sve dok se ta
stranka ne reformiše u modernu demokratsku partiju I
ne promijeni sadašnje rukovodstvo, pokazuje najmanje
dvije stvari. Prvo, svi dosadašnji napori Dragana
Kalinića, lidera SDS, da se uvuče pod kožu
predstavnicima medjunarodne zajednice u BiH i pokaže
istinskim reformatorom pali su u vodu. Drugo,ambasador
Bond je stavio do znanja da ne želi da razgovara ni sa
Mirkom Šarovicem, sve dok se ponaša isključivo kao
funkcioner SDS, a ne kao predsjednik svih gradjana RS
bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.
Dragan Jerinić
kraj
--- up ---
|
|
